SOFIJA SOJA JOVANOVIĆ, PRVA REŽISERKA U SRBIJI

Sofija Soja Jovanović rođena je 1. februara 1922. godine u Beogradu, u Kraljevini SHS. U svojoj pedeset godina dugoj režiserskoj karijeri realizovala je 50 pozorišnih predstava i 23 igrana filma, televizijskih drama i serija, lutkarskih predstava i radio-drama. 1941. godine započinje studije glume na dramskom odseku Muzičke akademije u Beogradu. Tri godine kasnije, uz pomoć profesora, osniva prvi studentski teatar u zemlji, Akademsko pozorište, gde 1948. režira svoju prvu predstavu – adaptaciju Nušićevog ,,Sumnjivog lica“, koju novoformirana komunistička Jugoslavija doživljava kao „opasnu, zapadnjački orijentisanu poruku“, pa je pozorišna trupa iste godine rasformirana. Zalaganjem Dobrice Ćosića, tadašnjeg člana Agitpropa za Srbiju, glumci Akademskog pozorišta se ponovo okupljaju i 1950. godine formiraju Beogradsko dramsko pozorište. U ovom pozorištu, kao i Pozorištu na Terazijama, izvodiće se niz predstava u režiji Soje Jovanović: „Kabare“, „Neko to voli vruće“, „Bal lopova“, „Vezana vreća“ i mnoge druge.
Među njenim najzapaženijim ostvarenjima izdvaja se prvi igrani kolor film u Jugoslaviji – adaptacija romana „Pop Ćira i pop Spira“ Stevana Sremca. Soja će i ubuduće mahom adaptirati dela domaćih književnika, pa će se u njenom opusu naći i „Orlovi rano lete“ Branka Ćopića, „Silom otac“, inspirisan različitim Nušićevim dramama, „Diližansa snova“, sačinjena od motiva iz „Pokondirene tikve“ i „Laže i paralaže“ Jovana Sterije Popovića i mnogi drugi.
Soja Jovanović je preminula u Beogradu 22. aprila 2002. godine. Među kritičarima njenog rada čuli su se i glasovi onih koji su Sojine filmove nazivali „sladunjavim“, ali se, u dominantno ratnoj tematici Jugoslovenske kinematografije, publika rado okretala Sojinom šarenilu i humoru. Veliku inspiraciju nalazila je u radu Volta Diznija, napominjući da „uvek traga za dečijim svetom, pa tako i onima koji se obraćaju detinjstvu i pišu o njemu.“

Boja lika Soje Jovanović na cegeru iz linije proizvoda PRVA inspirisana je ilustracijom autora Alekse Gajića, a povodom stogodišnjice rođenja naše prve režiserke, koja je prošle godine obeležena u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu.

Scroll to Top